Zamislite da svaki dan plaćate zaposlenicima da hodaju. Ne da komisioniraju robu, ne da pakiraju narudžbe, ne da obavljaju ikakav koristan posao, nego samo da hodaju. Zvuči apsurdno? A opet, to se događa u velikom broju skladišta svaki dan i nitko to ne primjećuje jer je postalo normalno. Prosječan skladištar dnevno prijeđe 15-ak kilometara. Dio tog hodanja je neizbježan i sasvim u redu. Problem je onaj drugi dio, hodanje koje nastaje zbog loše organizacije i traženja artikala, jer je možda voditelj skladišta baš sada na godišnjem odmoru i nema se koga pitati gdje se neki artikl nalazi. I upravo taj dio košta, samo što se taj trošak nikad ne vidi ili se pravi da ne postoji.
Zašto skladištar uopće toliko hoda?
Razlozi su gotovo uvijek isti, bez obzira na veličinu skladišta ili djelatnost tvrtke.
Najprodavanija roba smještena je daleko od zone komisioniranja. Artikli koji izlaze svaki dan nalaze se na kraju skladišta, dok lokacije bliže izlazu stoje poluprazne ili pune sporo rotirajuće robe. Svaki put kad skladištar treba taj artikl, napravi nepotreban put tamo i natrag.
Lokacije nisu pouzdane ili ih uopće nema. Sustav pokazuje jednu lokaciju, a roba fizički stoji negdje drugdje. Skladištar mora pretražiti nekoliko mjesta prije nego što pronađe ono što traži. U poslovanju koje uopće nema neki sustav to nije iznimka, to je svakodnevica.
Narudžbe se obrađuju bez logike kretanja. Bez optimizacije redoslijeda komisioniranja, skladištar može više puta prolaziti kroz isti prolaz jer su artikli iz jedne narudžbe posloženi na popisu onako kako su naručeni, a ne onako kako su posloženi u skladištu.
Svaki od ovih problema sam po sebi izgleda bezazleno. Zajedno, stvaraju sat ili više izgubljenog vremena po osobi, svaki dan.
Koliko se vremena zapravo izgubi?
Uzmimo konkretan konzervativan primjer. Skladištar koji prijeđe 15 kilometara dnevno, hodajući prosječnom radnom brzinom od oko 4,5 km/h, provede otprilike tri i pol sata u kretanju. Ako je samo trećina tog hodanja neproduktivna, dakle nastaje zbog traženja, vraćanja ili nepotrebnih ruta, to je 70 minuta izgubljenih dnevno po osobi.
70 minuta dnevno možda ne zvuči puno. Ali to je gotovo sat i pol plaćenog rada dnevno koji ne stvara nikakvu vrijednost.
Pogledajte tablice ispod i prevedimo to u novac.
Procjena izgubljenog vremena po skladištaru:
A koliko to košta?
Uzmimo radi lakše računice da je prosječna bruto satnica skladištara 10 eura, naravno vaš stvarni broj može biti viši ili niži.
Sad pomnožimo:
Oko 2.550 eura godišnje, samo za jednu osobu. Samo zbog hodanja. I to uz pretpostavku da je situacija relativno dobra, da je neproduktivno hodanje svega 33 posto. U stvarnosti, u skladištima bez digitalnog sustava upravljanja taj postotak je najčešće i viši.
Nitko taj trošak ne vidi na računu. Ali on postoji i plaća se svaki mjesec, htjeli vi to ili ne.
Gdje nastaju najveći gubici?
Traženje artikala je najskuplji dio. Kada skladištar mora fizički pretraživati lokacije jer sustav nije pouzdan, ili ga nema, gubi se najviše vremena. I što je skladište veće, taj problem raste proporcionalno.
Provjera i potvrda lokacija dolazi odmah iza. Liste i ručno vođene evidencije zahtijevaju da skladištar potvrdi primljenu informaciju s fizičkim stanjem, što znači dodatne povratne hodove koji nisu bili planirani.
Neefikasne rute komisioniranja zatvaraju taj trokut gubitka. Bez pametnog redoslijeda prikupljanja artikala, skladištar može dva ili tri puta prolaziti kroz isti dio skladišta umjesto da sve pokupi u jednom prolazu.
Što možete napraviti?
Dobra vijest je da se dio ovog problema može riješiti relativno brzo.
Organizacija skladišta prema logici potražnje znači da najprodavanija roba stoji najbliže zoni komisioniranja. Zvuči očito, ali u praksi to često nije slučaj. Ova promjena sama po sebi može osjetno skratiti dnevni prijeđeni put.
Pouzdane i jasno označene lokacije eliminiraju traženje. Kad skladištar zna gdje je roba i može vjerovati toj informaciji, nema nepotrebnih hodova radi provjere.
Pametan redoslijed komisioniranja, dakle slaganje artikala u narudžbi prema njihovim fizičkim lokacijama a ne prema redoslijedu u narudžbi, može značajno smanjiti prijeđeni put po narudžbi.
Sustavi za upravljanje skladištem, WMS, kombiniraju sve navedeno u jednu cjelinu. Oni pamte točne lokacije svake palete i artikla, automatski optimiziraju rute i prate svaki pokret robe u stvarnom vremenu. Za skladišta s većim volumenom narudžbi, to prestaje biti pitanje hoće li ili neće, nego pitanje kad.
Napravite vlastiti izračun
Uzmite broj skladištara koje imate, procijenite koliko minuta dnevno provedu tražeći robu ili hodajući nepotrebno, i pomnožite s vašom stvarnom satnicom. Rezultat koji dobijete vjerojatno neće biti zanemariv.
Skladišta koja funkcioniraju dobro nisu ona u kojima se puno radi. Ona su ona u kojima se pametno radi. A pametno počinje s razumijevanjem gdje vam odlazi novac.
Ako vas zanima kako izgledaju konkretni koraci prema optimizaciji, slobodno nas kontaktirajte. Rado ćemo proći kroz situaciju zajedno.